Ortopedija je grana veterinarske medicine koja se bavi oštećenjem ili degeneracijom mišićno- košćanog sustava. Svojim postupcima ona umanjuje ili otklanja posljedice trauma, kongenitalnih poremećaja, infekcija, ozljeda, degeneracija i tumora.

 

 

Ortopedija u psa i mačke

Traume koščano-mišićnog sustava

Trauma - prijelom kosti u mačke

-nastaju uslijed fizičke sile nad koščanim ili mišićnim sustavom. Prilikom toga nastupa napuknuće, puknuće ili istgnuće mišičja, lidamenata i tetiva ili napuknuće i puknuće kosti.  Neke ozljede mogu se sanirati konzervativno a to znači pomoću lijekova i udlaga ili gipsa dok je za druge ozljede potreban operativni zahvat. Kirurg odlučuje koja je metoda sanacije povrede najučinkovitija i najmanje traumatična za psa ili mačku. U slučaju operativnog zahvata koriste se brojni načini sanacije prijeloma poput: pločica, pinova, kirurških žica, vanjskih fiksatora i dr.

 

 

Uz traume dolje su navedeni najčešći slučajevi u ortopediji pasa:

 

luksacija pateleLukasacija patele

Luksacija patele je najčešće ortopedsko oboljenje u kućnih ljubimaca. Najčešće nastaje u malih pasmina pasa, dok rjeđe mogu oboliti i mačke i velike pasmine pasa. Lukasacija patele može biti madijalna ili lateralna. Medijalna luksacija javlja se u 80% slučajeva. Uzrok nastanka ovog oboljenja je smanjen kut inklinacije vrata bedrene kosti i smanjenje zakrivljenosti vrata bedrene kosti. Posljedično tome dolazi do povremenog uzdizanja patele iz žljeba i njezinog iskakanja iz zgloba što uzrokuje naglu i jaku bolnost u psa. Pas poslije toga šepa ovisno o snazi iskakanja i pritiska na epikondile od nekoliko minuta do nekoliko dana. Ukoliko je stanje više kronično najčešće se više ne pojavljuje ovakva jaka akutna bol već se prilikom trčanja vidi da je psu ostala nogica kao ispružena, pas par puta zašepa i kad se patela vrati u žlijeb on nastavlja svoju aktivnost.

Terapija luksacije patele jedino je moguća putem operacije gdje se radi produbljenje zglobne površine i zatezanje ligamanata ( transpozicija tibijalnog tuberkula ). Postoje 4 stupnja degeneracije lukasacije patele i oni se prvenstveno razvijaju sa starošću procesa. Upravo iz tog razloga preporuča se što prije obaviti operativni zahvat kako bi uspješnost operacije bila veća.

Puknuće prednjeg križnog ligamenta kod pasa (crucate ligament)

Možemo reći da i ovo oboljenje pripada u izrazito često oboljenje pasa. Puknuće križnog ligamenta može biti djelomično ili potpuno no u oba dva slučaja nastupa bolnost i šepanje. Napuknuće ili puknuće nastaje u trenutku velike sile na koljeno npr. kad pas trči nizbrdo i naglo zaostane ili prilikom trčanja zapne u rupu. Nakon što akutna bolnost prođe, kroz par dana,  pas naizgled počne hodati uredno, pogotovo ukoliko se radi o lakšim psima do 15 kg. Međutim, nestabilnost zgloba ostaje što sa vremenom uzrokuje sve veću degeneraciju zgloba. Iz tog razloga preporuča se operativni zahvat uraditi što prije.

Osim kirurške obrade postoji i konzervativno liječenje puknuća prednjeg križnog ligamenta. Ono se sastoji od mirovanja sa mobilizacijom zgloba kroz 1-2 mjeseca i davanju nesteroidnih protuupalnih lijekova poput: Rycarfa, Rimadiyl, meloxidolor, previcox i dr. te ostalih suplemenata poput: DF flexon, synoquin, Flexadin i dr. Kod pasa manje kilaže do max 15kg mogučnost stabilizacije zgloba je do 50% putem ojačavanja kolateralnih ligamenta i mišićja no kod pasa veće kilaže nema baš nekog uspjeha.

Danas postoje brojne metode sanacije puknuća križnog ligamenta npr: extra artikularna stabilizacija prednjek križnog ligamenta, tehnika fibularne transpozicije, intra artikularna stabilizacija prednjeg križnog ligamenta, TPLO ( tibial plateau-leveling ostotomy ), TWO ( Tibial wedge ostectomy ) TTO ( triple tibial ostotomy).

Trenutno se najčešće izvode: metoda lateralnog šava, fibularne transpozicije i TTO

Metoda lateralnog šava

Ova metoda spada u najmanje invazivne metode operacije koljena. Radi se o tehnici kod koje se sa umjetnim materjalom ( čvrstim koncem) radi stabilizacija koljena na način da se šav usidri za fabelu ( košćicu iza koljenog zgloba ) i izbušenu rupu na tuberositas tibije ( gornjem dijelu potkoljenice). Prednosti ove metode su: njezina ne invazivna metoda kod koje ne dolazi do ikakvog oštećivanja okolnih struktura kosti ili mekih tkiva, nikada nemamo komplikacije košćanih bujanja radi nadraživanja ugrađenog materijala na okolno tkivo, brzina izvođenja samog zahvata- kraća anestezija, manja cijena operativnog zahvata. Nedostatak metoda je što se izvodi sa sigurnošću kod pasa do max 20kg-preporuka do 15 kg iz razloga što kod težih pasa prilikom skoka ili trčanja snažne su sile klizanja bedrene kosti po potkoljenici i zbog jake sile može doći do pucanja šava. U tom slučaju pas se ponovno može podvrgnuti istom zahvatu ili bilo kojem drugom s obzirom da ta tehnika ne predstavlja nikakvu traumu na košćani ili mišićni sustav zgloba.

Metoda fibularne transpozicije

Ova metoda se radi kod pasa veće kilaže od 15 kg kada je upitan uspjeh metode lateralnog šava. Nešto je invazivnija metoda od lateralnog šava jer se kod ove tehnike odvaja glava fibule od tibije i pomiče kranijalno te se fiksira sa pinom i žicom do njezinog sraštavanja na novom lezištu. Ovom metodom dobivamo jaće zatezanje kolateralnog ligamenta koji preuzima ulogu križnog ligamenta u koljenu i na taj način sprečava klizanje glave bedrene kosti po potkoljenici. Prednosti ove metoda su:  sam kolateralni ligament daleko je čvršći od lateralnog šava i kao takav podnosi veća opterećenja kod pasa veće kilaže, daleko je manje invazivna metoda od TTA metode jer se radi iščašenje zgloba između glavne kosti potkoljenice i tanke pomoćne kosti te minimalni ubod pinom da se fiksira za 0,3-1cm kranijalnije na glavnu kost potkoljenice. Uslijed svoje minimalne invazivnosti ne uzrokuje dodatne kasnije komplikacije poput artroza, bolnosti na strano tijelo- metal/kost ( lagano se vade sa minimalnim zahvatom pin i žica). Jeftiniji operativan zahvat.  Nedostatak: tijekom operativnog zahvata uslijed napinjanja kolateralnog ligamenta može doći do pucanja glave fibule i nemogućnosti da se završi ova metoda. Međutim, takva komplikacija nema nikakav utjecaj na daljnji život psa a moguće je napraviti naknadno bilo koju drugu metodu.

TTA metoda

Za ovu metodu možemo reći da pripada najmodernijoj metodi. Princip je da se potkoljenica pili pod određenim kutem te da se odvali njezin prednji dio na kojem se nalazi hvatište najvećeg ligamenta- patelerni ligament. Na mjesto gdje se prepilila potkoljenica ugurava se klinasti metal određene veličine i sa šarafima se pričvršćava za potkoljenicu. Guranjem prepiljenog dijela potkoljenice prema naprijed forsira se natezanje patelarnog ligamenta koji sad onemogućuje klizanje bedrene kosti po potkoljenici. Prednosti: lakše izvediv operativan zahvat, zbog debljine samog patelarnog ligamenta ima najmanju mogućnost pucanja tog ligamenta uslijed klizanja bedrene kosti po potkoljenici tj. najmanja mogućnost recidiva. Nedostatak: izrazito agresivan zahvat za kosti ( procjena uspješnosti oporavka nakon operacije puknuća prednje križne veze dr.sc. M. Pećin DVM Veterinarski fakultet u Zagrebu), dosta bolan, skup radi skupoće implatanata, najveća mogućnost stvaranja košćanih bujanja radi nadraživanja stranog tijela na okolne strukture zgloba, nemogućnost korišćenja drugih metoda liječenja nakon ove metode,  mogućnost stvaranja ugrušaka sa posljedicom infarkta.