Zdravstveno stanje kože psa vrlo često je indikator i njihovog općeg zdravstvenog stanja. Koža psa čini njihov najveći „organ“. Uloga kože i dlake prvenstveno je zaštitna. Ona štiti psa kako od vrućina i hladnoća tako i od patoloških mikroorganizama i vanjskih ozljeda. Upravo iz tog razloga vrlo važno je održavati kožu i dlaku zdravom i njegovanom. Dakle, ružan izgled dlake tj, kože nije samo kozmetički problem već i zdravstveni problem.

Prvi znakovi kožnih problema najčešće su: svrbež, kožni smrad, intenzivno opadanje dlake ili povremeno opadanje dlake a kontinuirano kroz cijelu godinu ( često zamijenjeno sa linjanjem ), opadanje dlake u ćupovima, pojaćano opadanje prilikom četkanja, gubitak dlake, nervoza psa, lickanje po koži, intenzivno lizanje kože po pojedinim dijelovima tijela, grickanje po šapama ili drugim dijelovima tijela, struganje lica po namještaju ili podu,  prištići po koži, krastice po koži, prhutanje kože, masna dlaka, crvenilo ( osip ), pa čak i otvaranje čireva i rana.

Uzroci bolesti kože su mnogobrojni a najčešći su: infekcije, alergije, metabolički problemi i stres, vanjski kožni paraziti…

Kožni paraziti   
Najčešći uzročnici kožnih problema su: buhe, krpelji, šugarci, otodektesi. Svojim boravkom na koži psa uzrokuju svrbež uslijed kretanja ili ugriza. Neki psi mogu imati i alergijsku reakciju na njihov ujed. Također treba biti oprezan sa sredstvima protiv kožnih parazita jer postoje slučajevi osjetljivosti na te preparate. Tada psi reagiraju crvenilom i iritacijom na mjestu aplikacije sredstva a najčešće u području vrata. Ušni paraziti uslijed svojeg kretanja u slušnom kanalu mogu uzrokovati jak svrbež u području oko uha. Učestalim češanjem pa čak i jakim grebanjem može doći do otpadnja dlake u tom području ili stvaranje ranica.

Alergije
Alergije mogu biti sezonske ili opće. Ukoliko se pas češe svake godine u isto vrijeme postoji velika vjerovatnost da je preosjetljiv na pojedine biljke, njihove plodove ili pelud. Tada kažemo da pas ima sezonsku alergiju. One prolaze same od sebe kad nestane kontakt sa alergenom. Međutim, treba biti oprezan jer postoji mogućnost pojačavanja simptoma sa ponovnim kontaktom. U nekim slučajevima zbog jake iritacije i svrbeža potrebna je i medicinska pomoć. Treba obratiti i pažnju da je imunološki sustav svakog psa specifičan a je sukladno tome i specifična reakcija na pojedine „strane čestice“. Upravo iz tog razloga neki psi mogu reagirati alergijski na pojedine tvari dok drugima one ne smetaju. Najčešće supstance koje mogu dovesti do alergijske reakcije su: pelud, prašina, paraziti, blato, trava, neki sastojci iz hrane, sintetika, kemijske supstance.

Stres
Neki psi znaju reagirati na podražaj stresa lizanjem pojedinih dijelova tijela. Takvo ponašanje ih umiruje i daje im osjećaj zadovoljstva. Prestankom stresa prestaje i lizanje.

Metabolički i hormonalni problemi
Postoje brojni metabolički i hormonalni problemi koji mogu dovesti do opadanja dlake, promjene boje dlake, prorjeđivanja dlake, smanjivanjem debljine dlake, potpunog gubitka dlake na pojedinim područjima tijela.

Kožne infekcije
Infekcije kože mogu biti uzrokovane bakterijskim, virusnim ili gljivičnim mikroorganizmima. Simptomi mogu jako varirati jer te infekcije često znaju biti i mješovite. Najčešće se po koži pojavljuju gnojni prištići, ranice, vlažna dlaćna predjela, promjena boje kože ili dlake, perutanje kože, ispadanje dlake, grickanje i lizanje.

Sezonske promjene
Sezonske promjene spadaju u fiziološki proces a podrazumijevaju mijenjanje zimske odnosno ljetne dlake. U tom periodu može doći do iscrpljivanja kože pa se pojavljuju sljedeći problemi: produženo linjanje ( duže od 1 mjeseca ), prhutanje kože, svrbež uslijed suhe kože, promjena pigmenta dlake.

Analne žlijezde
Iako se problemi analnih žlijezda ne prepisuju kožnim problemima one mogu uzrokovati i promjene na dlaćnom pokrivaču. Simptomi dosta variraju od psa do psa ali najčešće se pojavljuje: grickanje, lickanje, češanje i uznemirenost. Ukoliko se ovi simptomi zanemare može doći do puknuća analne žlijezde. Kod učestalih problema s analnim žlijezdama vrlo često se vlasnici odlučuju za njihovo kirurško odstranjivanje.